U petak 28.lipnja 2024. u dvorištu obiteljske kuće u Đurđevcu u ulici Đure Basaričeka 47 otvorena je galerija, Obiteljska zbirka doajena naivnog slikarstva PERE TOPLJAKA PETRINE.
Program otvorenja upriličen je u sklopu programa glavne turističke manifestacije ovog dijela Hrvatske "Picokijade", a tijekom trajanja "Picokijade" upriličeni su i Dani otvorenih vrata Obiteljske zbirke Topljak te se umjetnika može posjetiti i u subotu i nedjelju 29. i 30. lipnja u vremenu od 10,00 do 20,00 sati.Program otvorenja započeo je uvodnim obraćanjem predsjednika udruge "Peski-Art Đurđevac" Franje Mihočke, a zatim je o Perinim slikarskim počecima govorio poznati đurđevački umjetnički fotograf Željko Car koji je o Peri kao suradnik tadašnje novinske kuće "Vjesnik" godine 1964. prvi pisao o njegovu umjetničkom radu.Zatim je o Perinom umjetničkom radu i dosezima govorio također poznati đurđevački umjetnik Zdravko Šabarić koji je često s umjetnikom surađivao, pisao mu osvrte i predgovore za izložbe.Na kraju se prisutnoj mnogobrojnoj publici obratio i sam Pero Topljak Petrina koji je nakon toga simboličnim otvaranjem vrata svoje galerije istu i službeno otvorio.Pero i njegova obitelj za sve posjetitelje pripremili su bogat domjenak te je nastavljeno druženje i razgledavanje galerije u prijateljskoj i opuštenoj atmosferi.Osim u vrijeme "Picokijade" kada su upriličeni Dani otvorenih vrata zbirke Topljak istu se može posjetiti tijekom cijele godine uz najavu na telefon o48/811 090 ili jednostavno dolaskom jer kada je Pero Kod kuće on će svakog rado ugostiti, ispričati mu pokoju anegdotu iz svog života ili iz života i običaja koji već pomalo nestaju.
PERO TOPLJAK PETRINA-ŽIVOTOPIS
Rođen je u Đurđevcu 8. veljače 1948. u tipičnoj „gruntaškoj“ obitelji od oca Đure Topljaka i majke Cecilije rođ. Hrastija.
Osnovnu školu pohađa u Đurđevcu kada uz mentorstvo nastavnika likovnog odgoja Ante Perokovića nastaju prvi njegovi crteži. Narednih godina susreće se s đurđevačkim slikarom i kiparom Ivanom Tomerlinom koji ga podupire i ohrabruje te nastaju njegove prve slike na platnu i staklu. Godine 1966. u Zagrebu posjećuje majstorsku radionicu Krste Hegedušića, s kojim često kontaktira, a nedugo nakon toga upoznaje i Ivana Lackovića Croatu te njegov stvarateljski rad dobiva novi zamah. Tih godina postaje članom Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU). Prilikom služenja vojnog roka u Zagrebu često kontaktira s I. Lackovićem Croatom, a i tadašnji vojni starješine prepoznaju i podržavaju njegov umjetnički talent i u to vrijeme intenzivno slika. Nakon odsluženja vojnog roka, zbog potreba rada na poljoprivrednom imanju posvećuje se zemljoradnji, a povremeno i slika. Uskoro zasniva obitelj sa suprugom Marijom koja mu u svemu daje veliku podršku.
Godine 1972. u suradnji s Vladimirom Crnkovićem objavljuje mapu crteža čime se prometnuo u jednog od najboljih crtača naive. Nedugo potom izlazi i mala monografija o Topljakovim crtežima i slikama.
Nakon gradnje kuće 1973. godine stvara bolje uvjete za život svoje obitelji koja se povećala dobivanjem djece, ali stvara i bolje uvjete za svoj umjetnički rad i tih godina puno slika i crta, putuje i sudjeluje na izložbama diljem Europe i svijeta.
Nakon smrti oca 1979. godine, Pero postaje „glava“ kuće te se zbog brojnih obveza i potrebe za unapređenjem imanja posvećuje skrbi za obitelj i rad na imanju. S posebnom ljubavlju bavi se uzgojem konja koji će kasnije biti i česti motiv na njegovim slikama. Tih godina nešto manje slika i crta (više zimi kada je manje poslova na imanju), ali i dalje sudjeluje na brojnim izložbama.
Nakon odrastanja djece koja sa suprugom preuzimaju dio obiteljskih obveza, Pero se sve više posvećuje slikanju. Sudjeluje na brojnim značajnim likovnim kolonijama, izložbama i manifestacijama u zemlji i inozemstvu, a njegovi radovi dobivaju mjesta u mnogim galerijama i privatnim kolekcijama diljem svijeta.
Godine 1999. Pučko otvoreno učilište u Zagrebu tiska monografiju o njegovu slikarstvu, a Gradska knjižnica i čitaonica Đurđevac 2004. godine izdaje monografiju posvećenu crtežima kao važnom segmentu njegova umjetničkog rada.
Prolaskom godina i odrastanjem djece i sve manje mogućnosti rada na zemlji Pero smanjuje bavljenje stočarstvom te u gospodarskim zgradama u dvorištu obiteljske kuće uređuje galeriju u koju smješta svoje mnogobrojne radove. Nakon smrti supruge, još više se posvećuje slikarstvu koje mu je izvor utjehe i otklona misli od svakodnevice.
Za svoj rad prima mnogobrojne zahvalnice, priznanja i nagrade, a najznačajnije su Javna priznanja Grada Đurđevca, Zlatna plaketa „Sveti Juraj“ i Nagrada za životno djelo 2019. godine, Zahvalnica Koprivničko-križevačke županije, a Hrvatski Sabor Kulture 2019. godine dodjeljuje mu Povelju za doprinos i unapređenje hrvatske kulture.
Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU) u Zagrebu i udruge „Peski-Art Đurđevac“.
Živi i stvara u Đurđevcu, Đure Basaričeka 47, gdje se nalazi i njegova galerija. Kontakt tel. 048/811-090
