IN MEMORIAM - ĐURO ZVONAR -

BIOGRAFIJA

ĐURO ZVONAR rođen je 10. travnja 1950. godine u Šemovcima, a od dječačkih dana pokazuje veliki interes za likovnost, naročito za kiparstvo kojim je impresioniran već uškolskim danima te mu učitelj već u osnovnoj školi kao učeniku drugog razreda priređuje 1958. godine prvu izložbu radova te tako njegov umjetnički rad traje u skulpturi u drvu, u tom rijetkom i teškom mediju izražavanja traje više od 60 godina, a prvu pravu samostalnu izložbu skulptura priredio je 1972. godine u organizaciji Narodnog sveučilišta u Đurđevcu, a iste godine i drugu smostalnu izložbu u Osnovnoj školi „Prof. Franjo Viktor Šignjar“ u Virju, te tako 2022. godine obilježava 50 godina samostalnog izlaganja, a svojim kontinuiranim značajnim djelovanjem značajno doprinosi kulturnom bogatstvu Koprivničko-križevačke županije i Podravine, a sudjelujući svojim umjetničkim radom na mnogim kulturnim priredbama (izložbama , likovnim radionicama i kolonijama) te preko trideset godina radeći u izuzetno humanom zanimanju profesionalnog vatrogasca i u društvenom djelovanju doprinosi širenju ugleda i spoznaje o plemenitosti kraja u kojem živi, radi i djeluje.

Budući da se 2022. godine navršilo 50 godina samostalnog izlaganja i preko 60 godina umjetničkog rada smatramo to dobrom prigodom za dodjelu ovog, mislimo zasluženog priznanja te predlažemo da se isto i dodijeli prema ovom prijedlogu.

ŽIVOTOPIS:

ĐURO ZVONAR, rođen je 10. travnja 1950. godine u Šemovcima gdje živi sa svojom brojnom obitelji cijeli život. Osnovnu školu polazi u Šemovcima i Virju, a po zanimanju je profesionalni vozač motornih vozila i profesionalni vatrogasac, a u tom izuzetno humanom zanimanju proveo je radeći preko 30 godina u Javnoj vatrogasnoj postaji Grada Đurđevca. Sada je u zasluženoj mirovini, ali umjetnički i nadalje radi i stvara.

Zvonarov umjetnički put određen je u vrlo ranim godinama života, jer je već sa šest godina, vidjevši vrtne patuljke u vrtu dr.Petra Bazijanca u Đurđevcu, poželio baviti se izradom skultura. Krenuvši u školu pokazivao je veliki interes za likovnost, a uvijek i najviše za izradu figurica, „čeplanje“ u drvetu pa mu je već sa 8 godina učitelj u školi organizirao prvu izložbu radova. Na prvoj pravoj skupnoj izložbi Đuro Zvonar sudjeluje kao 16-godišnji mladić u Gradskom muzeju u Bjelovaru 1966. godine gdje je njegov rad bio vrlo zapažen i prepoznat je kao veliki talent za kiparstvo što kroz svoje cjeloživotno umjetničko djelovanje i diokazuje. Kasnije su se sudjelovanja na skupnim izložbama širom zemlje podrazumijevala, a 1971. godine sudjelovanjem na izložbi u Barbertonu u Sjedinjenim Američkim Državama Zvonar prvi put izlaže u inozemstvu.

1972. godina u Zvonarevom umjetničkom radu je vrlo značajna jer te godine sudjeluje na nekoliko značajnih skupnih izložbi gdje se afirmira u punom smislu, prepoznat kao izuzetan umjetnički talent, a te 1972. godine organizira i prve dvije samostalne izložbe u Đurđevcu i Virju, te tako 2022. godine obilježava 50 godina samostalnog izlaganja.

Đuro je u svome radu priredio dvadesetak samostalnih izložbi, sudjelovao na oko 250 skupnih izložbi u zemlji i nozemstvu, izradio na desetke skulptura u drvu monumentalnih dimenzija od kojih su mnoge postavljene u javnim prostorima.

Izrađivao je umjetničke predmete primjenjene umjetnosti od vrata, ograda za stubišta do figura za crkvene božićne jaslice do skulptura svetaca za sakralne objekte.

Godine 2019. izdana mu je monografija u nakladi Općine Virje i suizdavaštvo KUD-a „Zvirišće“, a urednik monografije je dr.sc. Ivica Zvonar uz lekturu dr.sc.Maria Kolara.

Za svoj rad Đuro Zvonar primio je mnoštvo priznanja, zahvalnica, pohvalnica, plaketa i medalja, a 2019. godine Hrvatski Sabor Kulture dodijeljuje mu Povelju za izuzetna dostignuća u području kulturno-umjetničkog djelovanja i obogaćivanje hrvatske kulture.

Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU) u Zagrebu i Udruge „Peski-Art Đurđevac“!

ĐURO ZVONAR

50 godina samostalnog izlaganja i preko 60 godina umjetničkog rada u likovnoj umjetnosti i očuvanju etnografske baštine i humanom djelovanju

Umjetnički put ĐURE ZVONAR započinje još u osnovnoj školi prije više od šezdeset godina kada njegov učitelj Grobenski zapaža njegov interes i talent za rezbarenje i izradu figurica i tada kao učeniku drugog razreda priređuje školsku izložbu.

Sam Đuro o svojim prvim koracima u umjetničkom svijetu izjavljuje: „Prvi put sam se poželiobaviti kiparstvom kao šestogodišnjak, kada sam u Đurđevcu vidio ukrasne patuljke u vrtu dr. Petra Bazijanca. Nakon toga sam tijekom čuvanja stoke počeo rezbariti drvo (čeplati) i izrađivati razne likove, što su roditelji, prijatelji i nastavnici podržavali.“

Kao desetogodišnjaka privlače ga kipovi u crkvama, a o tome on kaže „Posebno me oduševila relističnost prikaza svetaca. Nekako u isto vrijeme veliki utjecaj je na mene počeo imati i poznati, veliki slikar Josip Turković, nastavnik likovnog odgoja za vrijeme mog školovanja u Virju. Rad su tijekom godina zapazili i drugi umjetnici primjerice I.Generalić, I.Lacković Croata, M. Kovačić, pa sam s petnaest godina dobio priliku se predstaviti zajedničkom izložbom u Bjelovaru.“

Đuro Zvonar se ponajprije razvijao kao autodidakta čija su djela sastavni dio korpusa autentične naivne umjetnosti podravskog kraja koja se osobito snažno razvijala u drugoj polovici 20. Stoljeća. U više je prigoda uspješno surađivao s Josipom Turkovićem, a upoznao je i slikara Franju Viktora Šignjara, čija su ga djela također inspirirala i imala utjecaj poticajni utjecaj na njegov rad. Godine 1965., u počecima svojega kiparskog rada, učio je osnove primjenjene umjetnosti u Zagrebu u obrtničkog radionici majstora Nikole Jankovića. Tu je ovladao osnovnim tehnikama kiparstva, duboreza i rezbarenja, te izrade metalne galanterije.

Zvonar je bio spreman učiti i izgrađivati se kao umjetnik te je pratio i upoznavao rad pojedinih tad već afirmiranih kolega kipara poput Ivana Tomerlina, no težio je svojem originalnom izričaju.

Đuro se htio u umjetničkom smislu do kraja razvijati i nadograđivati, a želja za polaskom Likovne akademije onemogućena je nedostatkom materijalnih sredstava u obitelji. No unatoč izostanku formalnog, institucionalnog obrazovanja, Zvonar je svako slobodno vrijeme koristio za samoobrazovanje te je rado čitao knjige naročito iz područja umjetnosti, obilazio je crkve te proučavao stilske dosege renesanse i baroka, a osobito zanimanje bilo je usmjereno na proučavanje kako su srednjevjekovni majstori rješavali figuru u pokretu.

U ranoj fazi svojeg javnog umjetničkog djelovanja, Zvonar je započeo stvarati vlastitu zbirku tako da je mijenjao svoje radove s umjetnicima koje je upoznao ili s kojima je izlagao. Mnoge je svoje skulpture darovao u humanitarne svrhe.

Skroman i samozatajan, u svojem je umjetničkom radu uvijek bio postojan.Više od šest desetljeća Zvonar djeluje među slikarima i kiparima podravskog likovnog kruga. A njegov je rad prepoznat i cijenjen u lokalnoj zajednici, ali i širom Hrvatske i svijeta gdje god je imao prilike izlagati i predstaviti se.

O Zvonarevu je kiparskom radu- koji se unutar hrvatske naivne umjetnosti istiće tematskom raznolikošću i pomno tesanim, zatvorenim oblicima – pisano na stranicama raznih novina, revija, u djelima posvećenim naivnom stvaralaštvu, te u enciklopedijskim izdanjima kao što su Enciklopedija hrvatske umjetnosti i Hrvatska likovna enciklopedija. Pored toga brojne fotografije i video zapisi u njegovoj vlastitoj arhivi svjedoče o mnogim zbivanjima, druženjima i bogatom umjetničkom opusu.

Skulpture i reljefi koje je izradio Đuro Zvonar, danas se nalaze u mnogim muzejima i galerijskim prostorima, galerijskim i privatnim zbirkama, crkvama, te otvorenim javnim proortorima. Također u Zvonarevoj obiteljskoj kući u Šemovcimasmješten je njegov atelje, galerija i etnozbirka, a kuća je ukrašena njegovim radovima.

Iako u osmom desetljeću života ni danas ne miruje, radi, istražuje nove tehnike, sudjeluje na likovnim radionicama, izložbama i događanjima, naročito koje organizira i priređuje udruga „Peski-Art Đurđevac“ čiji je aktivni istaknuti član.

Zvonarov umjetnički put pratili su mnogi, priređivali mu izložbe, istraživali njegovo stvarateljstvo i o umjetničkom kiparskom radu pisali su mnogi. Između ostalih: Josip Depolo, Tonko Maroević, Gerhard Ledić, Vladimir Milaković, Stanko Špoljarić, Oka Ričko, Vinko Česi, Dorotea Jendrić, dr.sc. Ivica Zvonar, Josip Turković, Zdravko Šabarić, Edita Janković Hapavel, Marijan Špoljar i mnogi drugi.

Između ostalih o kiparstvu Đure Zvonara rekli su:

„Okrenut svojoj okolini Đuro gradi kipove ukočenih pokreta i zdepaste, što im daje rustikalnost i praiskonsku ljepotu onoga doba kad u Podravini još nije bilo elektrike, bicikla i strojeva, dočarava vrijeme kad su seljaci već u subotu sjedili u grabama pred kućom i nije se moglo zamisliti da bi na podravskom selu mogao oboljeti od menadžerske bolesti.“

Josip Turković, hrvatski slikar

„Kipar Đuro Zvonar zavrijedio bi više pažnje kad ne bi naivno kiparstvo živjelo nepravedno u sjeni naivnog slikarstva. Njegovi radovi izvedeni u drvu vrijedna su ostvarenja. Zvonar doista originalno i na naivan način vjerno prikazuje u drvu ono što ga okružuje i čini sastavni dio njegova života.“

Krešimir Šalamon,prof.

„Kroz figure Đure Zvonara nazire se jednostavna opisna čežnja, ostvarena bez velikih pretenzija u poruci, zaglađene površine, ukočenih kretnji i šematizirane mimike. U toj suspregnutorti izraza ne vidimo odsustvo moći nego kvalitetu jezika saopćavanja. Kroz figure Đure Zvonara nazire se čista opisna težnja u kojoj je jednostavnost rješenja i primarnost postupka najizraženije svojstvo.!“

Marijan Špoljar,prof.

„Radovi Đure Zvonara prikazuju prepoznatljive likove selskog življenja, susede, majkice i dedeki, pajdaš Štefina, vujec Ivina, težaki, bokci i kanasi, goričari i romari, susedi žuljevitih ruku i naborana čela. Zvonar je i stolar i vatrogasac i poljodjelac kad zatreba, a u duši skulptor i umjetnik.“

Vinko Česi, novinar

„Skulpture u drvetu znak su elementarnosti u izrazu, figura oštro istesanim, koje se vežu u svoj arhitektonski okvir stvarajućizanimljivu priču međusobnih odnosa.“

Stanko Špoljarić, prof.

„Đuro Zvonar bez previše deskripcije, odlučno, impulsivno koristi dlijeto, dobivši tako najuglađenije plohekoje odišu ekspresivnošću. Tematski je vrlo raznolik os sakralnih do svjetovnih motiva. Zaokupiranost i ekološkim temama rezultira simboličnim djelima poput „Civilizacijo, probudi se!“. „

„Zvonar je skloniji monumentalnom, robusnijem tesarskom zamahu pa tako njegova skulptura samom svojom temom Turčina i pijetla plijeni pažnju upravo samom kompozicijom.“

Edita Janković Hapavel, dipl.povjesničar umjetnosti i etnologinja,